Advertisement

Mekiš: U fudbalu ne ide, ali u proizvodnji bostana nema im ravnog

Proteklog vikenda u Mekišu je održana još jedna Bostanijada. Tradicionalno, okupila je tamošnje proizvodjače i goste sa juga Srbije. Ovo pitomo dobričko mesto pokušava da se ucrta na fubalsku mapu Srbije, ali dok u tom domenu još uvek pokušava, godinama već neizbrisivo je sa mape renomiranih proizvodjača slatkog povrća nalik fudbalskoj lopti. Ni simbolično razbijanje lubenice na proslavi titule ljutog sportskog rivala iz Malošišta nije uticalo na to da i ove godine iz Mekiša stignu plodovi  teški skoro dvadeset kilograma. Tako, i ovog leta lubenice iz Dobriča krase tezge niških, leskovačkih i drugih pijaca. Dovoljno je reći da lubenica stiže iz Mekiša i slast je zagarantovana, potvrdjuju mnogobrojni kupci na pijacama.

Na ovogodišnjoj Bostanijadi za najboljeg proizvodjača proglašen je Goran Krstić iz ovog sela, koji se tradicionalno, proizvodnjom ovog povrća bavi duže od pedeset godina, kroz tri generacije. Krstići dodaju, u razgovoru za Radio Koprijan, da bostan gaje svake godine na oko 5,5 hektara, pažljivo biraju sorte, što je garant kvaliteta. I ove godine robu najviše plasiraju Nišlijama, na Bulevarskoj pijaci, a rod od oko 40 tona po hektaru garantuje dobru zaradu. Aktuelna cena u maloprodaji od oko 80 dinara i u veleprodaji od oko 30 dinara, je dobra, kaže Milan, Goranov sin.

Detalj sa proslave titule FK Malošište

Podsetimo, pored domaćinstva Krstića na ovogodišnjoj Bostanijadi, nagradjeni su i Nemanja Živković za najtežu lubenicu, od 17 kilograma i 800 grama, dok je najslađa lubenica, prema oceni stručnog žirij,a bila iz bostana Saše Cvetkovića. Najteža dinja, od 7,8 kilograma, donela je pobedu Radetu Miljkoviću, još jednom potvrđujući kvalitet i trud proizvođača iz Mekiša.

D.D.

Leave a Reply

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *