Crkve i crkvišta u opštini Doljevac: Hram Sv.Arhangela Gavrila u Kočanu

U Kočanu je podignuta crkva posvećena svetom Arhistratigu Gavrilu koji se praznuje 26.jula.

Prema letopisu crkve u ovom mestu  podignuta je  na temeljima starog crkvišta,verovatno srednjovekovnog porekla. Za vreme Nikole Spirića, paroha pukovačkog, započeti su radovi na podizanju ove crkve, tačnije 1937. godine.

U crkvi se nalazi spomen ploča na kojoj piše:

Mara Milenković pronašla mesto za ovaj hram 1920.godine

Prema kazivanju Marine Milenković-Mičić iz Kočana njena prabaka Mara imala je, za razliku od nekih ljudi kojima se prikazivalo u snu, viđenje mesta na javi!

  • Moja prabaka Mara rodom je bila iz sela Magaš kod Bojnika. U Kočanu je živela sa svojim sinom, mojim dekom, koji mi je pričao o tom neverovatnom, ali istinitom događaju- kaže Marina za radio Koprijan.
Marina Milenković Mičić

Prema njenim rečima deka je bio mali kada je sve to počelo da se dešava, živeli su sami, sestra mu je bila udata, a otac poginuo. Noću bi im neko lupao na vrata kuće i govorio : „Otvori Maro vrata da ti pokažem gde treba da bude crkva!“

  • Mara se je u početku plašila i mislila je da se sa njom neko šali jer je živela sama. To je trajalo danima, svake večeri u isto vreme. Poslednje večeri opet je neko lupao na vrata i odjednom vrata su se sama otvorila. Moja baka je bila preplašena- nastavlja priču Marina praunuka Mare koja je otkrila temelje crkve.

Na vratima je stajao visok, stariji čovek, u monaškoj odeći sa dugom bradom. Oko njega igrale su devojke, koje su bile obučene u bele haljine, sa venčićima cveća na glavi.

Opet je pozvao Maru da pođe za njim da joj pokaže mesto za hram.

  • Ona se jako uplašila, moj deka je bio mali, imao je oko 7 ili 8 godina, i on je sve to video i kasnije nam pričao o tome. Ona je pošla za tim čovekom u crnoj odeždi i ponela je motiku kako joj je on rekao- priča o neverovatnom događaju Marina.

Čovek je hodao ispred nje, a Mara je išla za njim. Kada su došli do dvorišta, gde je sadašnja crkva, iz kuće je izašao domaćin i počeo da viče i pita šta će ona tu u gluvo doba noći.

  • Čovek u monaškoj odeći je mahnuo rukom i čovek na pragu kuće je samo legao i zaspao, tako nam je pričala prabaka Mara. On joj je tada pokazao gde treba da kopa i ona je pronašla neko kamenje, kamenu ploču i ćup u kome su bili predmeti koji su pripadali crkvi, odnosno krst i slične stvari. Kada je ona sve to iskopala, pošla je prema vlasniku dvorišta, ali on je sve vreme nepomično ležao ispred praga, ona mu je prišla i on je tada otvorio oči. Ništa nije video, niti se sećao- kaže Marina iz Kočana.

U početku joj meštani nisu verovali, mislili su da je ona to tu sama zakopala, ali kada su videli taj ogromni kamen ispod koga su bili, po verovanju, crkveni predmeti, a na kamenu je bilo uklesano da je to mesto nekadašnje crkve, onda su joj poverovali i odlučili da sagrade hram.

Vlasniku placa, tadašnja uprava sela, dala je novac za kupovinu nove kuće i placa, a onda, kada su prikupili sredstva, počeli i gradnju hrama, 1937.godine.

Unutrašnjost crkve u Kočanu

Nemila vremena i II Svetski rat i ponovno stradanje našeg naroda gradnju ovog hrama su prekinula.

Hram je dovršen tek 1955. godine, kada je, 14. septembra na Svetog Simeona Stolpnika, a po ovlašćenju episkopa niškog Jovana(Ilića) izvršeno malo osvećenje od strane arhijerejskog namesnika topličkog Borivoja V.Bićanina.

Radovi na hramu

Crkva je posvećena svetom Arhistratigu Gavrilu (26.jul). Zidana je u Vizantijskom stilu sa jednim visokim kubetom,koje joj sa oltarskom i pevničkim apsidama daje izgled jedne lepe i reprezentativne građevine za čitav ovaj kraj.

Podignuta je dobrovoljnim prilozima meštana,a delimično i prilozima građana iz okolnih sela. Po narodnom predanju selo Kočane formirano je za vreme Turaka i to od kuća koje su izašle iz današnjeg Doljevca.

Sada, posle toliko godina, lokalni sveštenik Marko Miletić, pokrenuo je sakupljanje dobrovoljnih priloga za obnovu ovog hrama. Urađena je nova fasada, sa trotoarima i drenažom oko crkve.

Kako ističe sveštenik Miletić, ovu crkvu podigli su naši preci u vreme rata i nemaštani i ostavili su je nama na brigu i staranje, te smo u obavezi da je čuvamo i ostavimo budućim generacijama.

Tekst i foto : M.Jovanović

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *