Emisija 5: UMETNIČKI ZANATI, prvi deo, priča o umetnici Neli Jović iz Kočana

U svakom od nas skriven leži neki talenat. Retki imaju prilike da otkriju i koji. Još manji broj njih te veštine razvija, usavršava i prikaže. Zato posebno mesto u našoj priči o zanatima zauzimaju umetnički zanati i ljudi su se tome posvetili.

Talenat za umetnost odavno je kod sebe prepoznala Nela Jović iz Kočana, ali se je tek pre nekoliko godina aktivnije posvetila tome. Iako Nelino primarno zanimanje nema veze s umetnošću, nadarenost za ovu vrstu stvaralaštva bila je dovoljna da njen rad bude prepoznat. Umeće je kaže povukla od mamine porodice, a učila je, istraživala i usavršavala se sama gledajući mnogobrojne tutorijale, jer, kako ističe, sada je bar to svima dostupno, samo treba želeti. Ipak, kaže u izjavi za Radio Koprijan, sve je još uvek na nivou hobija, želje da se slobodno vreme kvalitetno popuni i da se autentičnim poklonima ponekad obraduju dragi ljudi.

Spektar Nelinog rada i interesovanja je raznovrstan, od slikanja u raznim tehnikama, do reparacije starog nameštaja, a puno toga spada u domen umetničkih zanata. – Slikam na drvetu, kombinovanim tehnikama, repariram stari nameštaj, oslikavam jaja, pravim figurice od gline. Naravno postoji još puno toga što do sada nisam radila, ali imam u planu, poput slikanja na staklu ili pak oslikavanja tkanina, u čemu sam se ranije malo i okušala, ali hoću da se detaljnije posvetim tome.

Ideja da od običnih stvari napravi prava umetnička dela nikada joj ne manjka, a u poslednje vreme, kako ističe, sve je više zanima reparacija strog nameštaja. – Najinteresantniji  mi je starinski dizajn, jer mi je žao da se baci i baš iz tog razloga želim to da radim i da dam tome sasvim drugu dimenziju. Taj zanatski rad je šteta odbaciti, ako je samo malo oštećeno. Žalosno je odreći se nekog duboreza, zato što je recimo ogreban, a može da se sredi. Imala sam recimo stočić u boji koju ja ne volim, pa sam ga uredila po svom ukusu, prefarbala i dekupažem ukrasila i dodatno oslikala. Postoje i šabloni po kojima može da se radi. A čak su i jedne  obične sanke koje imam više puta dobijale sasvim novi izgled. Takodje, na primer jedan kovčežić od drveta sam uradila kombinovanom tehnikom, dekupažem i oslikavanjem. To se posle voskira. I sada se baš u tome usavršavam, počev od šmirglanja drveta, pa do traženja adekvatnih boja, koje na našem tržištu nisu baš dostupne, to su takozvane čalk boje na bazi kalcijuma. Veoma su pogodne za nameštaj. Pripreme za rad se razlikuju, u zavisnosti od tehnike. Drvo recimo mora da se šmirgla, ako ima oštećenja i da se zaštiti. To se sve na kraju  voskira ili se stavlja akrilni lak. Taj vosak bi trebalo na oko 6 meseci obnoviti i to tako što jednom pamučnom krpom i voskom istrljate površinu i što se duže trlja površina je sjajnija i tako baš dugo može da vam traje taj predmet.

Kako kaže ova vrsta rada je u poslednje vreme jako cenjena i dobro plaćena.- Stari nameštaj je kvalitetniji i ljudi traže da im se on reparira, a ne da kupuju novi. Neki ljudi su od toga zaista napravili pravi biznis, jer potencijala za to svakako ima. Ja imam svoj osnovni posao, radim u Univerzitetskom kliničkom centru u Nišu, kao medicinska sestra i nemam vremena da se ozbiljnije posvetim umetnosti, ali da nemam taj posao sigurno bi mi ovo bilo zanimanje.

Ali to nije sve čime se Nela bavi. Polje njenog rada široko je i raznovrsno, a kako i sama ističe, njen dom pun je rezultata tog umetničkog žara.–Pravim i raznorazne figurice, po likovima iz stripova. To mi je pasija. Te figurice se prave od posebne vrste gline, koja se stvrdnjava na vazduhu. Postoji još jedna vrsta gline, koja se peče u rerni. Ona služi recimo za izradu nakita, to je polimerna glina, od koje se mogu praviti i figurice, razne lutkice. Uskrs je vreme kada oslikavam i jaja. Ja to radim posebnim bojama, ne na klasičan način, a motivi su uglavnom u skladu sa praznikom.

Kako kaže ovakva vrsta umetničkih zanata, ali i druge vrsta stvaralaštva,u našem kraju trebalo bi da imaju veću podršku, kako bi se učinili vidljivijim i dostupnijim. Isto tako lepo bi bilo, smatra, razvijati stvaralačko umeće i medju decom i podsticati ih da razvijaju svoju kreativnost. –Trebalo bi da postoji neko udruženje ili organizacija koja bi to promovisala, obezbedila  izložbeni prostor, pružila priliku za bolji plasman, ali i popularisala ovakav rad, putem recimo nekih radionica gde bi deca imala priliku da vide kako se to radi, da se i sama okušaju u tome. Mislim da bi svima bilo jako zanimljivo.

A ovakvih stvaralaca u našem širem okruženju svakako ima. Sve je veći broj žena koje svoju inovativnost, intuitivnost, multitalentovanost  iskazuju baš kroz proizvode iz najrazličitijih sfera umetničkih zanata i domaće radinosti. One su na vreme prepoznale da se uniformnost industrijske proizvodnje ne može meriti s autentičnošću ručnog rada. Upravo ta osobenost, prilagodjena i približena novom vremenu, modifikovana taman onoliko koliko treba da se približi savremenom društvu, može te proizvode učiniti atraktivnim, zanimljivim i traženim.

Autor emisije: Jelena Kozomara

Gl. i odgov. urednik: Dejan Dinić

Foto: Privatna arhiva

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *