5. oktobar – nakon 18 godina gotovo zaboravljen

Pre 18 godina je srušen režim Slobodana Miloševića, a obeležavanje petooktobarskih demonstracija svedeno je na minimum. U medijima se može čuti ili pročitati tek  poneko saopštenje ili sporadična izjava. Demonstracije su izbile pošto je Milošević odbio da prizna rezultate izbora za predsednika SR Jugoslavije.

Na izborima 24. septembra 2000. Milošević je izgubio od kandidata DOS-a i lidera Demokratske stranke Srbije (DSS) Vojislava Koštunice. Demonstranti su na plato ispred tadašnje Savezne skupštine, a danas Doma Narodne skupštine, stigli iz čitave Srbije u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara, probijajući buldožerima policijske blokade na putevima.

Suzavci koje je upotrebila policija nisu bili od koristi za rasterivanje mase, pa se ubrzo i prestalo sa pružanjem otpora.

Oko 15 časova, 5.oktobra 2000.god. demonstranti na platou ispred Savezne skupštine, predvođeni liderom Nove Srbije Velimirom Ilićem , ušli su u zgradu saveznog parlamenta.

Zgrada je ubrzo demolirana i zapaljena, kao i obližnja zgrada RTS-a u Takovskoj ulici. Iz zgrade državne televizije, koja je devedesetih zvana i „TV bastilja“, izlazili su novinari koji su tada uređivali njen program, dok je direktor televizije Dragoljub Milanović prebijen u obližnjem Tašmajdanskom parku.

Jedan od junaka protesta bio je i Ljubisav Đokić, poznatiji kao Bagerista Džo, koji je svojim bagerom predvodio napad demonstranata na zgradu RTS-a. Bager je tokom demonstracija pogođen sa više metaka.

Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i pridružila se demonstrantima. U večernjim satima 5. oktobra 2000. građanima se sa terase Skupštine Beograda obratio novi predsednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici.

U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posledica srčanog udara. Povređeno je 65 ljudi.

Slobodan Milošević je u aprilu 2001. uhapšen zbog finansijskih malverzacija, a dva meseca kasnije je izručen Haškom tribunalu gde mu je suđeno za genocid u Bosni i Hercegovini, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti u Hrvatskoj i na Kosovu. Umro je 11. marta 2006. od infarkta, u svojoj ćeliji u pritvoru Haškog tribunala.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *