Doljevački djaci prate trendove: Zvuk mobilnog telefona nadjačava zvuk školskog zvona

mobilni-telefon
Ilustracija

Ni najmladji više nisu imuni na savremene tehnologije, te se iz godine u godinu sve više spušta starosna granica kod dece od koje oni počinju da ih svakodnevno koriste, iako stručnjaci upozoravaju da pre 12-te godine dete ne bi trebalo da ima svoj mobilni telefon. To  je rezultiralo time da ih skoro svi osnovci, već od prvog razreda nose sa sobom kada krenu u školu, a nije redak slučaj da ih koriste čak i predškolci. Sve veći hit su i pametni satovi, koji su uneli potpunu pometnju, jer nastavnici u početku na njih nisu ni obraćali pažnju.

Ni doljevačka osnovna škola “Vuk Karadžić” nije ostala imuna na te trendove, pa je djak bez mobilnog telefona u školi više izuzetak nego pravilo.

Iako su nadležni pokušali da nadju neko kompromisno rešenje i dozvole upotrebu telefona  za vreme odmora, ali ne i tokom časa, vrlo je teško to i sprovesti u delo.

Po našem Pravilniku o ponašanju učenika upotreba mobilnog telefona za vreme časa strogo je zabranjena. Medjutim, bez obzira na to imali smo nekoliko prijavljenih slučajeva, kada su djaci kršili to pravilo, kaže u izjavi za radio Koprijan direktor ovdašnje  osnovne škole, Goran Ilić. Bilo je pokušaja da se telefon koristi za prepisivanje tokom pismenih zadataka, evidentiran je i slučaj kada su djaci snimali profesore tokom trajanja nastave ili jednostavno koristili telefone za pristup društvenim mrežama i igranje igrica. Mi smo to naravno, u skladu sa našim ovlašćenjima sankcionisali, te su neposlušni učenici dobijali ukore direktora ili nastavničkog veća, ili pak imali smanjenu ocenu iz vladanja. Ali, tu se naše zakonske mogućnosti završavaju.

U koju god svrhu da ih koriste, jedno je sigurno. Time ometaju nastavnike, odvlače pažnju drugim djacima i negativno utiču na kvalitet nastave. Neki od profesora kažu da dok su ranije imali problema sa nemirnim djacima koji su razgovarali i dobacivali na času, sada imaju učenike koji, okupirani svojim mobilnim telefonima, upšte ne prate nastavu.

Nekoliko puta pokušavali smo da, kroz razgovore sa roditeljima, ukažemo na taj problem i zajedno se potrudimo da dodjemo do rešenja, naročito kada su pitanju učenici nižih razreda.  Medjutim, uglavnom nismo nailazili na razumevanje, jer je glavni argument roditelja da žele u svakom trenutku da znaju gde im je dete i da ih umiruje činjenica da se mogu sa njim čuti ili da ih dete može pozvati svaki put kad ima neki problem.  Ja to naravno razumem, ali jednostavno nije moguće uspostaviti takav sistem gde ćete biti sasvim sigurni da dete neće za vreme časa koristiti telefon, dodaje Ilić.

Neke škole u Srbiji pokušale su to da reše na taj način što je nastavnik za vreme časa uzimao telefone od učenika i vraćao ih kad zvoni. Medjutim,  onda su se neki roditelji pobunili, jer kažu da je to privatna stvar dece i da niko nema prva da im to oduzima, makar i privremeno.

Isto tako i za vreme odmora, deca neprestano gledaju u telefone, ne gledaju ni kuda idu, sudaraju se po hodnicima i često jedino komuniciraju pokazujući jedni drugima video klipove ili igrice, što je takodje smatraju psihlozi veliki problem, jer prave komunikacije medju njima gotovo da više i nema.

J. Kozomara

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *