Otisak prošlosti: Dobrič plodno polje poznato i pre doba Turaka

Područje Dobriča nije do sada celovito istraženo, a posebno arheološki, antropogeografski i etnološki. O nekim starim običajima i kako se nekada živelo i radilo sporadično su zabeležili novinari i publicisti.

U većini dobričkih seoskih domaćinstava nameštaja gotovo i nije bilo. Sve kuće imale su posebnu prostoriju, sa ognjištem, gde su se, u „kotličetu“ ili zemljanim loncima, spremali obroci za članove domaćinstava i radnike koji su radili na polju. Jelo se, uglavnom, dva puta dnevno, za drvenom sofrom a sedelo na tronošcima. U najvećem broju domaćinstava upotrebljavane su zemljane kalenice, umesto tanjira, i drvene kašike.

Najzanimljivija naselja Dobriča su Orljane i Biserka, pored srednjevekovnog grada Koprijana, koja se vrlo rano se pominju  u pisanim izvorima.  Zapisi o ovim selima, prvom – danas velikom i naprednom i drugom, neznano kada je i kada iščezlo, najstariji su pisani izvori o nekom današnjem naselju u Dobričkom kraju u prošlosti.

Selo Biserka je nastalo na reci Toplici. Ovo selo danas ne postoji, a nalazilo se najverovatnije na prostoru između današnjih sela Mekiša i Orljana, jer pojedina polja između ovih sela nose ime „Biserka“. Po predanju ime njive Biserka došlo je otuda što je tu bilo dosta šume, pa je neki beg, kada je išao u lov rekao da se ta zemlja obradi, jer bi tu mogao biser da rodi.

O Orljanu i Biserki u daljoj prošlosti na svoj način govori i stara crkva na obližnjem brdu, s leve strane Južne Morave, naspram Korvingrada (Kurvingrada), današnji hram Svetog Jovana. Prema podacima iz crkvenih letopisa i na osnovu istraživanja, crkva potiče iz 11. veka.

Zapise o selima Orljane i Biserka nalazimo i u prvom turskom defteru (popisu) ovih krajeva iz 1444 – 1445. godine, odnosno iz vremena pre konačnog pada srpske despotovine pod Turke. Tim popisom su obuhvaćene oblasti Dubočice, Toplice i Kruševca.

Dobrič je prostor omeđen Južnom Moravom – na istoku, donjim tokom Toplice – na jugu i obroncima planine Jasterbac- na severozapadu. Dobrič predstavlja deo Niške kotline u širem smislu, a u užem smislu on je manja nizija oko ušća Toplice u Južnu Moravu.

  • Sama reč Dobrič označava kraj sa dobrom i poldnom zemljom. U ovom smislu ovaj psotorj je bio poznat još u srednjem veku- kaže Ljubiša Milošević, novinar i publicita.

U srednjevekovnim srpskim izvorima najznačajniji pomen Dobriča nalazi se u Zborniku „ Život kraljeva i arihepiskopa srpskih“, tačnije u Žitiju Stefana Dečanskog od Danilovog nastavljača.

  • Naime, govoreći o pripremama za Vrbušku bitku, Danilov nastavljač kao mesto okupljanja sprske vojske navodi Dobrič polje- kaže Milošević.

U Žitiju je zapisano:

I tako zapovedi previsoki kralj da se sakupe svi vojnici srpske zemlje otačestva svoga na polje zvanom Dobrič. To je polje divno i veliko u mestu zvanom Toplica jer pripada ka reci Moravi. Na tom polju mnogi su od drevnih careva strašne bitke međusobom učinili, a tu se ovaj previski kralj nadao da će se boriti sa Bugarskim carem. Kada se sabrala vojska blagočastivoga i previsokog kralja i kada se spremiše za rat i očekivao dolazak cara i tada dođiše njegovi glasnici kao gospodinu kralju.

Postoje podaci i da je Dobrič pre vladavine kralja Stefana Dečanskog ulazio u sastav Srpske države.

Dobrič polje je bilo prostrano i zaštićeno sa istoka Južnom Moravom, sa zapada Malim Jastrepcem i zato je bilo pogodno, ne samo za okupljanje vojske, već kao i bojno polje sa odličnim strateškim značajem.

Dobrič u srednjevekovnoj istoriji posebno dobija na važnosti u onim periodima kada je granica srpske države bila Južnoj Moravi.

Dobrič se pominje u bugarskom apokrifnom spisu „Vizije proroka Isaije“. Ovaj izvor je značajan pomen toponima Dobrič i navodi se da je bugarski vladar Boris umro u Dobriču po povratku iz Ovčijeg polja gde je podigao crkve.

I u ranijoj srpskoj istoriji postoje indicije da je Dobrič i  šira oblast Niške kotline bila predmet interesovanja srpskih vladara. U jesen 1072.godine Bodin sa vojskom dolazi u okolinu Niša i njegova je vojska harala i po Dobriču. Bodin se sa vojskom povukao prema jugu, ali je zarobljen i poslat u Carigrad.

Konstantin Bodin 1081-1101.god.

 

(prim.aut. Konstantin Bodin je srpski kralј iz dinastije Vojislavlјevića, koji je vladao od 1081. do 1100. godine. Nјegova država je obuhvatala gotovo sve srpske zemlјe, uklјučujući: Duklјu, Travuniju, Zahumlјe, Rašku i Bosnu. Bio je sin i naslednik kralјa Mihaila I Vojislavlјevića. Kao mladi princ učestvovao je u borbama protiv Vizantije. Tokom velikog slovenskog ustanka protiv Vizantije, koji je izbio 1072. godine, stao je na čelo ustaničkog pokreta, uzevši titulu bugarskog cara, pod imenom Petar III, čime je postao prvi Srbin koji je ovenčan carskim dostojanstvom.)

 

 

 

 

 

Dobrič je svakako ulazio u posed Stefana Nemanje, iako se ovaj prostor posebno ne navodi, on je po istraživanju i pretpostavci Marije Koprivice najverovatnije bio obuhvaćen župom Uška. (prim.aut. Uška je bila srednjevekovna župa u današnjoj jugoistočnoj Srbiji . Obuhvatala je teritorije oko Nišave i Vlasine , odnosno do današnjeg Lekovca.)

Mada je, po mišljenju Koprivice, moguće da su delovi Dobriča ulazili u sastavu župa Toplica ili Reka.

Proširenjem teritorije i osvajanjem 1183.godine granice države Nemanje pomeraju se dalje prema istoku obuhvatajući oblasti Nišku, Pirotsku i Vranjsku. Do 1190.godine održalo se ovakvo stanje u kome se Dobrič našao duboko u unutrašnjosti države bez vojnog značenja.

Posle bitke na Moravi 1190.godine i Nemanjinog poraza osvojene oblasti su vraćene Vizantijskom carstvu.  Posle  bitke na Moravi istočna granica je išla Velikom Moravom do Grdeličke klisure, a zatim je kretala ka jugozapadu. Tokom vladavine naslednika Stefana Nemanje Dobrič je ostao u sastavu srpske države. Stefan Prvovenčani je 1207.godine na kratko uspeo da pomeri granice države istočno od srednjeg toka Južne Morave, na oblasti Nišku u Vranjsku.

Za vreme vladavine kralja Vladislava izgubljen je Niš i vraćena je granica na Južnu Moravu. Takvo stanje istične granice ostaće do Velbuške bitke 1330.godine.

Bitka kod Velbužda se odigrala u subotu 28.7. 1330. u 7 sati izjutra, između trupa kraljevine Srbije predvođenih kraljem Stefanom i njegovim sinom mladim kraljem Dušanom (kralj 1331—1346, car 1346—1355) sa jedne i trupa carevine Bugarske predvođenih carem Mihajlom III Šišmanom.

Dušan ubija bugarskog kralјa Mihaila (bitka kod Velbužda), Dečani, detalј ikone Stefana Dečanskog sa žitijem, kraj XVI veka.

Kao pogranično područje Dobrič je sigurno bio do velikog značaja pa je na ovim prostorima bilo i veliko okupljanje srpske vojske pred sukobe sa Vizantijom i Bugarskom. Moguće je da je u ovom periodu dolazilo do manjih bitaka i sukoba na Dobrič polju.

Dobrič u srednjem veku kao geografski zaokružena celina po svemu sudeći predstavlja posebnu župu, Južnom Moravom kao nepremostivom preprekom, bio je administrativno  oduvek odvojen od Niške oblasti. Granicu između oblasti Toplice i Dobriča teško je utvrditi pa su ove oblasti uglavnom delile istu sudbinu  tokom ratnih pohoda.

Period posle oslobođena od Turaka karakteriše brži razvoj Dobriča i sela u ovom kraju, naseljavanjem stanovništa iz udaljenih krajeva Južne Srbije, okoline Niša, Pirota, Zaplanja i drugih daljih i bližih oblasti, što je bilo uslovljeno povoljnim uslovima za život i rad ljudi. To je pored ostalog zabeležio i  Zarije Stojković.

Zanimljivo je, da nakon oslobođenja ovih krajeva od Turaka, selo Biserka se više ne spominje!

Autor: M.Jovanović, Lj.Milošević

Emisija realizovana uz podršku Ministarstva kulture i informisanja RS

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *