Samo jedna zdravstvena apoteka u Doljevcu prikuplja lekove sa isteklim rokom

lekoviLekovi kojima je istekao rok trajanja predstavljaju veliku opasnost po okolinu, a gotovo da nema domaćinstva koje taj farmaceutski otpad nema u svojim kućnim apotekama.

Prema statistici, svako četvoročlano domaćinstvo ima pola kilograma lekova kojima je istekao rok, dok se u celoj zemlji godišnje sakupi oko 50.000 tona farmaceutskog otpada.  Apotekarska ustanova Niš, koja ima veliki broj apoteka u ovom delu zemlje, pa i na teritoriji opštine Doljevac, prikupi godišnje oko 100 kg ovog otpada rečeno je našem radiju u toj ustanovi. Inače,u Doljevcu postoji nekoliko zdravstvenih apoteka, a samo jedna preuzima neupotrebljive lekove od gradjana, saznaje radio Koprijan, dok ostale, bar za sada, to ne čine.

U Apotekarskoj ustanovi Niš smatraju da su naši sugradjani vrlo dobro informisani o tom pitanju i zainteresovani za pravilno odlaganje opasnog farmaceutskog otpada u ovom kraju, mada se statistički podaci ne poklapaju u potpunosti  sa tim.

Građani najčešće lekove bacaju u kanalizaciju ili smeće, njih 77,3 odsto, dok 15,2 odsto medikamente čuva kod kuće, pokazalo je jedno istraživanje koje su sproveli studenti Politehnike. A to nikako ne bi trebalo raditi, jer lekovi, ambalaža i sav pripadajući pribor kojima je istekao rok trajanja svrstavaju se u potencijalno opasan farmaceutski otpad, prema članu 2 Pravilnika o upravljanju medicinskim otpadom koji je 2010. godine izdao Službeni glasnik. Bacanjem opasnog farmaceutskog otpada u kontejnere ili prosipanjem u odvode dolazi do zagađenja zemljišta, vazduha i vode. Na taj način ne ugrožava se samo životna sredina već i sopstveno zdravlje, upozoravaju farmaceuti.

Jedini način, dodaju, za uništavanja opasnog farmaceutskog otpada je spaljivanje, a s obzirom na to da kod nas takvih spalionica nema, farmaceutski otpad se izvozi u zemlje regiona.

Zakon o upravljanju otpadom predviđa da su apoteke obavezne da prikupljaju lekove kojima je istekao rok trajanja, dok bi troškove njihovog uništavanja trebalo da snose uglavnom proizvođači lekova. S druge strane, medjutim, mogu se čuti informacije da pojedine apotekarske ustanove ili privatnici u ovoj oblasti, ne žele da obavljaju taj posao, jer troškovi uništenja  farmaceutskog otpada, koji nisu mali, padaju na njihov teret.

Činjenica je da nije na najbolji način regulisana obaveza svih učesnika u ovom poslu, što je rezultiralo time da  većina zdravstvenih apoteka, ljude koji donesu lekove, vraćaju kući, a to praksu sprovodi i većina ovdašnjih zdravstvenih apoteka.

J. Kozomara

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *